Benzen je jedan od najraširenijih lakohlapivih organskih spojeva koji svakodnevno ulazi u zrak i vodu, iako ga najčešće ne primjećujemo. Bezbojan je, brzo isparava i ima slatkasti miris. U prirodi nastaje pri erupcijama vulkana i šumskim požarima, ali daleko najveći izvor je čovjek. U okoliš dospijeva iz industrijskih pogona, prometa, sagorijevanja drva i cigaretnog dima. Prisutan je u benzinu, otapalima, bojama i ljepilima, a zbog brze isparivosti lako prelazi u zrak i pada na tlo gdje može uprljati podzemne vode, posebno ako dođe do curenja goriva.

U industriji je važan jer služi kao sirovina za proizvodnju gume, plastike, deterdženata, lijekova i pesticida. No istodobno je i opasan. Dugotrajno udisanje ili kontakt s benzenom može oštetiti krvne stanice i koštanu srž te povećati vjerojatnost pojave raka. Najviše su mu izloženi radnici u industriji i pušači jer duhanski dim sadrži znatne količine benzena.

Benzen nije štetan samo za ljude. Toksičan je i za vodene organizme, a u zraku s drugim tvarima može stvarati prizemni ozon koji nadražuje dišni sustav. Zato je njegova primjena zakonski ograničena, a koncentracije se pažljivo prate.

Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ redovito kontrolira prisutnost benzena i drugih lakohlapivih spojeva u vodi i zraku plinskom kromatografijom i spektrometrijom masa. Rezultati mjerenja iz posljednjih godina pokazuju da su na većini mjernih mjesta koncentracije ugljikovodika bile ispod dopuštenih granica. Tako se stalno nadzire stanje okoliša i smanjuju rizici za ljude i prirodu.
Spomenuti rezultati dostupni su na poveznici.