Europski dabar (Castor fiber), najveći europski glodavac i strogo zaštićena vrsta, sve se češće spominje kao „inženjer ekosustava“. Razlog tome nije njegova rijetkost, nego snažan utjecaj koji ima na vodotoke i okolni krajolik. Gradeći brane na potocima i manjim rijekama, dabar mijenja tok vode, razinu vodostaja i uvjete života u cijelom ekosustavu.

Dabrova brana usporava protok i podiže razinu vode, čime nastaju plitka jezerca i močvarna područja. Takve promjene mogu imati pozitivan učinak u vrijeme obilnih oborina jer se dio vode zadržava u prostoru, pa se nizvodno smanjuju nagli bujični valovi. U sušnim razdobljima voda se postupno otpušta, što doprinosi stabilnijem protoku i blažim oscilacijama vodostaja.

Usporavanje vode omogućuje i taloženje sitnih čestica i mulja, u kojima se vežu hranjive tvari i pojedini onečišćujući spojevi. Na taj način dabrove brane djeluju poput prirodnih filtara, smanjujući zamućenost i opterećenje vode nizvodno. Istodobno, nova vodena i močvarna staništa često postaju žarišta bioraznolikosti, osobito za vodozemce, vodene beskralješnjake i ptice.

Ipak, djelovanje dabra nije uvijek jednoznačno pozitivno. Nakupljanje organske tvari može u nekim uvjetima smanjiti količinu kisika u vodi, a podizanje vodne razine ponekad dovodi do plavljenja poljoprivrednih površina ili infrastrukture. Zato se učinci dabrovih brana moraju promatrati u širem kontekstu cijelog sliva i lokalnih uvjeta.

U vremenu klimatskih promjena, kada se sve više govori o prirodnim rješenjima u upravljanju vodama, razumijevanje uloge dabra postaje posebno važno. Institut za vode “Josip Juraj Strossmayer” kroz sustavno praćenje stanja voda i vodnih ekosustava pridonosi objektivnoj procjeni stvarnih učinaka dabrovih brana, kako bi se zaštita prirode uskladila s potrebama ljudi i održivim upravljanjem vodnim resursima.