Dijatomeje – „vječni“ organizmi

Slojevi sedimenta koji se talože u jezerima tijekom godina, stoljeća i tisućljeća čuvaju zapise o okolišu kakav je nekad bio. Među najpouzdanijim svjedocima tih promjena nalaze se dijatomeje. Dijatomeje su iznimno osjetljive na uvjete u vodi. Svaka vrsta ima svoje ekološke zahtjeve, poput temperature, količine hranjivih tvari, pH vrijednosti, prozirnosti vode i saliniteta. Kada se ti uvjeti promijene, mijenja se i sastav dijatomejskih zajednica.

Slojevi sedimenta koji se talože u jezerima tijekom godina, stoljeća i tisućljeća čuvaju zapise o okolišu kakav je nekad bio. Među najpouzdanijim svjedocima tih promjena nalaze se dijatomeje. Dijatomeje su iznimno osjetljive na uvjete u vodi. Svaka vrsta ima svoje ekološke zahtjeve, poput temperature, količine hranjivih tvari, pH vrijednosti, prozirnosti vode i saliniteta. Kada se ti uvjeti promijene, mijenja se i sastav dijatomejskih zajednica.

Nakon što dijatomeja završi svoj životni ciklus, njena silikatna ljušturica potone na dno jezera gdje ostaje sačuvana u sedimentu, često tisućama godina. Paleoekologija dijatomeja temelji se na analizi sedimentnih jezgri koje predstavljaju presjek kroz vrijeme, odnosno na determinaciji dijatomejskih ljušturica koje su ostale zarobljene u sedimentu. Svaki sloj sedimenta tako postaje slika nekadašnjeg jezera.

Povećana brojnost vrsta dijatomeja tolerantnih na povišene koncentracije hranjivih tvari u vodi ukazuje na eutrofikaciju koja se često povezuje s razvojem poljoprivrede ili naseljavanjem ljudi u slivu jezera. Pojava termofilnih vrsta može upućivati na klimatsko zatopljenje, dok promjene između bentičkih i planktonskih dijatomeja otkrivaju promjene u razini vode ili prozirnosti. Na taj se način može pratiti kako su jezera reagirala na prirodne klimatske oscilacije, ali i na sve jači ljudski utjecaj.

Paleoekološki zapisi nisu samo priča o prošlosti, oni pomažu razumjeti sadašnjost i planirati budućnost. Poznavanje prirodnog stanja jezera ključno je za postavljanje realnih ciljeva njegove zaštite i obnove. Dijatomeje tako ne služe samo kao svjedoci davnih vremena, nego i kao vodiči u očuvanju slatkovodnih ekosustava. Paleoekološka analiza dijatomeja omogućuje Institutu za vode „Josip Juraj Strossmayer“ da rekonstruira prirodno stanje jezera prije utjecaja antropološkog onečišćenja i ukaže na razlike između prirodnih i antropoloških promjena. Time se osigurava znanstveno utemeljena procjena ekološkog stanja voda i realno planiranje mjera zaštite i obnove.

Tekst pripremila: Antonija Žižić Nakić

 

Karayevia clevei (Grunow) Bukhtiyarova 1999 iz uzorka jezgre sedimenta jezera Crniševo

 

Stvrdnuta jezgra laminiranih sedimenata