Sve češći neugodni prizori s obale, naročito sjevernog Jadrana od kojih je zadnji zabilježen u Poreču prije dva dana, posljedica su procesa eutrofikacije ili pojave koja se uvriježeno naziva “cvjetanje mora”. Eutrofikacija je proces obogaćivanja rijeka, jezera, priobalnih morskih područja i ribnjaka hranjivim tvarima, prije svega spojevima dušika i/ili fosfora, pri čemu dolazi do naglog razmnožavanja i uvećanja biomase fitoplanktona i pojave “cvjetanja vode”. Eutrofikacija može biti prirodna i antropogena.

Prirodna eutrofikacija je dugotrajan proces koji može potrajati stoljećima. Ona je prirodni dio starenja stajaćica koje se postupno pune sedimentom. Prirodna eutrofikacija pozitivna je za ekosustav pri čemu dolazi do povećanja bioloških resursa uz rijetke negativne učinke.

Eutrofikacija uzrokovana ljudskim djelovanjem (antropogena eutrofikacija) je ubrzan proces koji narušava ekološku ravnotežu i izaziva štetne posljedice. Sve češće se pojavljuje kao rezultat neracionalne aktivnosti ljudi. U mnoga prirodna i umjetna jezera slijevaju se vode iz domaćinstava i industrije, često bez ikakvog pročišćavanja, kao i sa odlagališta otpada i polja prekomjerno gnojenih organskim i umjetnim gnojivima. Zbog toga, posebno nakon obilnih padalina, u jezera dospijevaju velike količine fosfora i dušika, koje voda ispire s tretiranih polja.

Za posljedicu imamo pojavu “cvjetanja vode” kada dolazi do masovnog razvoja algi (fitoplanktona) zbog visoke koncentracije hranjivih tvari. Tada smo svjedoci incidentnih situacija u kojima dolazi do uginuća ribe, jer se oksidacijom hranjivih tvari troši velika količina kisika. Situacija se dodatno pogoršava pri visokim temperaturama, kada se manja koncentracija kisika otapa u vodi. To dovodi do hipoksije, kada su koncentracije kisika u vodi niže od 1-2 mg/ l ili čak do anoksije, kada uopće nema otopljenog kisika u vodi. Dodatno, klimatske promjene, kao što su sve češće suše i poplave, mogu pogoršati situaciju.

Zbog toga je potrebno djelovati na sam izvor zagađenja, odnosno smanjiti količinu nutrijenata koji dospijevaju u vodu. To se može postići primjenom održivih poljoprivrednih praksi, pročišćavanjem otpadnih voda iz naselja i industrije, praćenjem stanja vode od strane nadležnih institucija i kontinuiranom edukacijom stanovništva.