Glifosat je aktivna tvar velikog broja komercijalno dostupnih sredstava za suzbijanje korova. Na tržište je uveden 1974. godine, a s razvojem genetski modificiranih usjeva otpornih na glifosat 1996. godine postaje jedan od najčešće korištenih herbicida u svijetu. U Hrvatskoj je glifosat najprodavanija aktivna tvar među pesticidima, a trenutno je registrirano 27 različitih pripravaka koji ga sadrže.
Intenzivna primjena glifosata u poljoprivredi smatra se glavnim razlogom njegove prisutnosti u površinskim vodama. Više od polovice glifosata u rijekama diljem svijeta potječe od proizvodnje kukuruza i soje, pri čemu su najveće prosječne koncentracije zabilježene u rijekama Sjedinjenih Američkih Država, Brazila, Argentine i Kine. Međutim, u nedavnom istraživanju provedenom na Sveučilištu u Tübingenu nije pronađena povezanost između glifosata prisutnog u rijekama zapadne Europe i njegove primjene kao herbicida. Autori istraživanja zaključili su da je komunalna otpadna voda dominantni izvor glifosata u europskim rijekama te da dospijeva u vodotoke putem uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Smatraju da bi glifosat u uređajima mogao nastajati iz aminopolifosfonata, aditiva koji se intenzivno koristi u Europi u deterdžentima za pranje rublja. Ova pretpostavka, kako autori sami navode, zahtijeva daljnja istraživanja
Postoje podijeljena mišljenja o utjecaju glifosata na ljudsko zdravlje i okoliš. Mnoge studije upozoravaju na potencijalne zdravstvene rizike, uključujući povećani rizik od razvoja karcinoma uslijed dugotrajne izloženosti glifosatu, dok druge tvrde da je njegova upotreba sigurna ako se primjenjuje prema uputama. Unatoč svim kontroverzama, mnoge države i dalje dopuštaju njegovu uporabu. Trenutno je glifosat kao aktivna tvar odobren u Europskoj uniji do 15. prosinca 2033. godine, a njegovo korištenje podliježe određenim uvjetima i ograničenjima, kako je propisano Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 2023/2660 od 28. studenog 2023.
Znanstvena istraživanja pokazala su da glifosat negativno utječe na kakvoću vodnih resursa i ugrožava vodene ekosustave, zbog čega je od velike važnosti redovito pratiti njegove koncentracije u vodotocima. U Institutu za vode „Josip Juraj Strossmayer“ glifosat se u sklopu redovitog monitoringa stanja voda određuje ionskom tekućinskom kromatografijom spregnutom sa spektrometrijom masa (IC-MS/MS). Provedenim monitoringom voda podzemnih staništa Republike Hrvatske, čiji su rezultati dostupni na poveznici, posljednjih je godina utvrđeno kako su koncentracije glifosata unutar dopuštenih graničnih vrijednosti. S obzirom na to da upotreba glifosata nije zabranjena, svakako je iznimno važno nastaviti sa sustavnim praćenjem koncentracija ovog spoja.
