Budući da bi bilo dobro znati brzinu što je moguće bliže “stvarnoj” brzini toka podzemne vode, rad raspravlja o mogućnosti dobivanja srednje translacijske brzine na temelju teorijskih izračuna te poboljšanje postojećeg izračuna prividne brzine toka podzemne vode. Posebnost ovoga rada je u tome što se rad bavi noveliranom metodologijom za određivanje srednje translacijske brzine toka podzemne vode kao i njezinom primjenom u Dinarskom kršu Hrvatske. Naime, do sada je bilo moguće izračunati samo prividnu brzinu toka podzemne vode u krškom sustavu nakon primjene tehnike trasiranja podzemne vode umjetnom bojom kako bi se provjerilo primjerice kretanje onečišćenja kroz podzemni krški sustav. Prema toj metodologiji, za izračun prividne brzine toka podzemne vode uzima se u obzir izmjereno “stvarno” vrijeme putovanja boje i najkraću (zračnu) udaljenost (put) između mjesta ulijevanja boje i pojave boje, što znači da ne uključuje “stvarnu” udaljenost s višedimenzionalnošću niti nelinearnost krškog sustava. Za razliku od postojeće metodologije, prema noveliranoj metodologiji izračun srednje vrijednosti translacijske brzine se temelji na “stvarnim” podacima o izmjerenom vremenu putovanja i udaljenosti potrebnoj da se boja pojavi na izvorima od trenutka kada je boja ulivena u podzemlje, te se uzima u obzir mala i velika poluos granične elipse. Ova matematički predstavljena novelirana metodologija koristi informacije poput izmjerenog vremena putovanja i okolišna obilježja te ju čine inovativnom i održivom. Primjenom visoko specijaliziranih i specifičnih znanja iz znanstvenih područja matematike i hidrogeologije bilo je moguće izvesti složeni matematički izvod koji čini ovu noveliranu metodologiju jedinstvenom i primjenjivom na globalnoj razini, a ne samo u Dinarskom kršu što doprinosi šestom cilju održivog razvoja (SDG 6).