Koncept riječnog kontinuuma (eng. River continuum concept ili RCC) objašnjava promjene strukture i funkcije riječnog ekosustava, objedinjujući sve fizikalne, kemijske i biološke elemente duž cjelokupnog toka od izvora, preko riječnih dolina, do ušća. Model je baziran na ideji da je vodotok otvoreni sustav koji je u neprestanom međudjelovanju sa svojom okolinom.
Obilnost padalina utječe na protok vode koji oblikuje karakteristike korita kao što su dubina i širina te nagib same obale, što uvelike utječe na životne uvjete u vodi. Osim spomenutih hidromorfoloških procesa na život u vodi utječe i protok organske tvari.
Podrijetlo organske tvari u vodotoku može biti autohtono ili alohtono. Odnos autohtone i alohtone tvari u vodotoku se mijenja od gornjih prema nižim razinama toka. Gornje dijelove toka često čine potoci koji izviru u šumovitim predjelima. Korita su im nadsvođena bujnom šumskom vegetacijom koja zasjenjuje površinu vode i smanjuje mogućnost primarne produkcije. U takvim predjelima značajan je unos alohtone organske tvari putem ispiranja šumskog otpalog lišća – listinca. Spuštanjem malih tekućica prema nižim nadmorskim visinama, rječice i potoci se spajaju u jedan vodotok. Dimenzije korita se povećavaju te se smanjuje količina priobalne vegetacije koja zasjenjuje površinu vode. Prodor veće količine sunčeve svjetlosti omogućava veću primarnu produkcija putem fotosinteze. U takvim dijelovima toka alge i vodena vegetacija povećavaju udio autohtone organske tvari.
Alohtona organska tvar je nakon ulaska u vodotok podložna različitim biološkim, fizikalnim i kemijskim procesima razlaganja. Biološko razlaganje obavljaju vodeni beskralješnjaci (npr. rakušci, puževi, ličinke kukaca itd.). Oni se hrane unesenom organskom tvari usitnjavajući je na manje čestice, koje zatim putuju u donje dijelove toka. Proces usitnjavanja se nastavlja nizvodnijim dijelovima toka sve dok se organska tvar ne usitni do pogodne razine za mikrobnu razgradnju. Različite vrste beskralješnjaka u vodotoku prilagođene su istom načinu prehrane, tj. prehrani istom veličinom organskih čestica. Prema tome ih dijelim na najznačajnije hranidbene tipove; usitnjivače, strugače, procijeđivače i sakupljače. Proces usitnjavanja započinje u gornjim tokovima tekućica gdje prevladavju usitnjivači, koji razgrađuju listinac i sakupljači, koji se hrane usitnjenim česticama. Prema donjim dijelovima vodotoka sve više prevladavaju strugači, sakupljači i filtratori koji se hrane sitnijim česticama organske tvari.
Navedeni hranidbeni tipovi imaju važnu ulogu u kruženju hranjivih tvari u slatkovodnim ekosustavima. Pretvaranje organske tvari u energiju samo je jedan od mnogobrojnih fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa koji se odvijaju istodobno i među kojima postoji dinamička ravnoteža.
Koncept riječnog kontinuuma sve opisane procese integrira u model jedinstvenog vodotoka koji se proteže od izvora do ušća. Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ sustavnim praćenjem elemenata kakvoće te ocjenom ekološkog stanja pruža uvid u sastavnice riječnih kontinuuma Republike Hrvatske. Rezultati prethodnih godina iskazani su u Izvješću o stanju voda te pripadajućim prilozima, dostupnim na poveznici.
Gornji tok, odnosno dio riječnog kontinuuma zasjenjen vegetacijom.
Donji dio riječnog kontinuuma.
