Lakohlapivi organski spojevi je zajednički naziv za organske spojeve koji imaju fizikalna svojstva visokog tlaka pare pa se pri uobičajenim uvjetima temperature i tlaka pojavljuju u plinovitom stanju.

Institut za vode J.J. Strossmayer provodi monitoring površinskih voda, a na popisu prioritetnih i drugih onečišćujućih tvari nalaze se i spojevi koji spadaju u skupinu lakohlapivih organskih spojeva, čiji su izvori industrijski procesi, emisije iz vozila, pare koje isparavaju kod skladištenja goriva, šumski požari iu ostali izvori. Određivanje lakohlapivih organskih spojeva u površinskoj i podzemnoj vodi provodi se tehnikom spektrometrije masa u sprezi sa plinskom kromatografijom uz autosampler modela “headspace” koji omogućuje analizu hlapivih komponenti.

Jedna od skupina spojeva koji se u laboratoriju analiziraju su i grupa spojeva naziva btex spojevi, a to su benzen, toluen, etilbenzen i ksileni. Benzen nastaje kao produkt izgaranja goriva kao  što su nafta i drvo, a ponekad se dodaje u gorivo umjesto olova. U blizini tvornica gdje se proizvodi ljepilo, otapala i boje, mogu biti prisutne više koncentracije toluena, etilbenzena i ksilena. Ksilen se puno koristi u proizvodnji plastičnih boca i odjeće od poliestera. Skupina lakohlapivih spojeva pod nazivom trihalometani gdje spada kloroform npr. nastaje kao nusprodukt pri dezinfekcije vode. U laboratoriju se određuju i različita klorirana otapala, kao što su tetrakloreten koji ima veliku upotrebu kao otapalo za kemijsko čišćenje i za odmašćivanje metalnih dijelova. Trikloreten se također koristi kao sredstvo za hlađenje i jedno je od najčešće upotrebljavanih sredstava za kemijsko čišćenje, odmašćivanje i ekstrakciju. Diklormetan se također koristi kao sredstvo za ekstrakciju.

Svi lakohlapivi organski spojevi su toksični, a mogu ući u organizam preko pluća, kože i probavnog sustava. O akutnim zdravstvenim učincima benzena prikupljeno je najviše podataka zbog njegove hematotoksičnosti, o toluenu zbog neurotoksičnosti, dok su za neke druge spojeve podaci oskudni. Sva organska otapala nakon resorpcije imaju na organizam različite učinke kao što su glavobolja, vrtoglavica, pospanost ili čak gubitak svijesti. Pozitivno je što se u vodi i tlu btex spojevi vrlo brzo razgrađuju uz prisustvo kisika djelovanjem bakterija, pa se iz tog razloga ne zadržavaju dugo u površinskoj vodi.

Višegodišnjim ispitivanjem kakvoće površinskih voda u Republici Hrvatskoj i recentnim podacima kojima raspolaže Institut za vode J.J. Strossmayer, vidljivo je da se lakohlapivi organski spojevi rijetko detektiraju te znatnije ne utječu na kakvoću naših vodotoka.