Međunarodni dan rijeka obilježava se svake godine 14. ožujka radi skretanja pozornosti na važnost rijeka za prirodu i društvo te poticanja na njihovo očuvanje i održivo upravljanje. Ovaj dan podsjeća na ključnu ulogu rijeka u održavanju života na Zemlji, ali i na izazove s kojima se suočavaju uslijed klimatskih promjena, onečišćenja i promjena u korištenju prostora.
Rijeke su dinamični ekosustavi koji povezuju planinske, nizinske i obalne krajolike, omogućujući protok vode, hranjivih tvari i sedimenata. Uz rijeke su vezani brojni biljni i životinjski organizmi, a riječna staništa ubrajaju se među najbogatija područja bioraznolikosti u slatkovodnim ekosustavima.
Osim ekološke uloge, rijeke imaju i izniman značaj za ljude. One su izvor pitke vode, osiguravaju vodu za poljoprivredu i industriju, omogućuju proizvodnju energije te imaju važnu ulogu u zaštiti od poplava i očuvanju krajobraza. Ujedno predstavljaju prostor rekreacije, kulturne baštine i lokalnog identiteta mnogih zajednica.
Unatoč njihovoj važnosti, riječna staništa diljem svijeta suočavaju se s brojnim pritiscima, poput onečišćenja, hidromorfološke regulacije vodotoka, prekomjernog zahvaćanja vode i gubitka prirodnih poplavnih područja. Zbog toga su sve važniji napori usmjereni na očuvanje prirodne dinamike rijeka, obnovu degradiranih vodotoka i održivo upravljanje vodnim resursima.
Hrvatska raspolaže bogatom mrežom rijeka i potoka koji su temelj očuvanja slatkovodnih ekosustava i važan dio prirodne baštine zemlje. Velike rijeke poput Save, Drave, Dunava i Kupe, ali i brojni manji vodotoci, oblikuju krajobraz i pružaju staništa velikom broju biljnih i životinjskih vrsta.
Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ ima važnu ulogu u praćenju stanja riječnih ekosustava kroz sustavni monitoring površinskih voda. Ocjenom ekološkog i kemijskog stanja vodotoka Institut doprinosi boljem razumijevanju promjena u riječnim sustavima i planiranju mjera za njihovu zaštitu.
Međunarodni dan rijeka podsjeća na važnost zajedničkog djelovanja, od znanstvenih institucija i javnih politika do lokalnih zajednica, kako bi se očuvale rijeke i osigurala njihova održiva uloga za buduće generacije.
