U organizaciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanske županije u Čapljini je održan međunarodni znanstveno-stručni skup: “Strateške odrednice održivosti u sektoru voda”. Skup je posvećen izazovima održivosti i klimatske otpornosti s posebnim naglaskom na deltu Neretve, prekograničnom području iznimnog prirodnog naslijeđa, prepoznatog u međunarodnim okvirima. Kako je istaknuto na skupu, kopneni vodeni ekosustavi nestaju tri puta brže od šuma, što naglašava hitnost djelovanja, osobito kada je riječ o prekograničnim vodenim ekosustavima. Diljem svijeta postoji više od 310 prekograničnih riječnih i jezerskih slivova, a za više od 60% njih ne postoji odgovarajući okvir za upravljanje i suradnju. Delta Neretve, iako bogata sredozemnim močvarama i očuvanim obalnim lagunama, suočava se s klimatskim ekstremima, zaslanjenjem voda, te problemima vezanim uz kvalitetu i količinu vodnih resursa.

Svrha simpozija bila je razmotriti kako se u osjetljivom i vrijednom ekosustavu mogu uravnotežiti zahtjevi očuvanja prirode i kvalitete voda, s potrebom za razvojem društva i gospodarskim rastom, osobito u uvjetima sve intenzivnijih klimatskih rizika.

Stoga je stručni dio simpozija započeo pozvanim predavanjem izv. prof. dr. sc. Maria Šiljega s temom: „Provedba monitoringa kakvoće voda u okviru Instituta za vode Josip Juraj Strossmayer“. Šiljeg je u svom predavanju posebno istakao rizike koji su utvrđeni redovitim monitoringom u okviru Instituta, a tiču se Delte Neretve kao i ostalih krških rijeka Hrvatske.

U nastavku je slijedila panel rasprava: “Izazovi održivosti i klimatske otpornosti krških i vodenih ekosustava”, koju je moderirala prof. dr. sc. Svjetlana Stanić-Koštroman, a sudjelovali su: prof. dr. sc. Mirna Habuda-Stanić, prof. dr. sc. Anita Dedić, dr. sc. Ivan Vučković i dr. sc. Irena Rozić.

Tijekom pozvanog predavanja i panela naglašeno je kako je voda puno više od resursa – ona je ključ za održivi razvoj i opstanak ekosustava. Poseban naglasak stavljen je na potrebu za razvojem integriranih pristupa koji mogu osigurati očuvanje prirodnog nasljeđa uz istovremeno omogućavanje gospodarskog rasta. Lokalne zajednice prepoznate su kao ključni akteri u procesima upravljanja vodama, jer su najbliže stvarnim problemima i rješenjima, a njihovo aktivno uključivanje u te procese smatra se presudnim za postizanje značajnih promjena. Panelisti su se osvrnuli na glavne izazove poput eutrofikacije, zaslanjenja, smanjenja bioraznolikosti, te širenja invazivnih vrsta, a svi su složni u ocjeni da klimatske promjene značajno ubrzavaju negativne učinke tih pritisaka. U tom kontekstu, istaknuta je potreba za jačanjem međusektorske, međuinstitucionalne i prekogranične suradnje, s ciljem održivog upravljanja vodnim resursima delte Neretve.