Per- i polifluorirani alkilni spojevi (PFAS) skupina su sintetskih kemikalija koje se koriste u industriji i potrošačkim proizvodima već više od 70 godina. Njihova otpornost na vodu, masnoće i toplinu učinila ih je nezamjenjivima u proizvodnji vodootporne odjeće, ambalaže za hranu, neprianjajućeg posuđa i pjena za gašenje požara. Međutim, upravo ta kemijska postojanost razlog je ozbiljne zabrinutosti jer se PFAS spojevi vrlo sporo razgrađuju u okolišu. Njihova prisutnost u vodi, tlu i ljudskom organizmu postala je globalni ekološki i zdravstveni problem, posebno u područjima blizu industrijskih postrojenja, odlagališta otpada i vojnih baza. Tijekom posljednjeg desetljeća, izloženost i učinci PFAS spojeva na okoliš i zdravlje dobili su sve veću pozornost.
Nakon što dospiju u okoliš, bilo ispuštanjem iz industrije, otjecanjem iz odlagališta otpada ili upotrebom proizvoda koji ih sadržavaju, PFAS spojevi mogu se širiti kroz vodene sustave i tlo, gdje ostaju desetljećima. Njihova stabilnost omogućuje im bioakumulaciju u živim organizmima, uključujući ljude, što može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Epidemiološke studije otkrile su povezanost izloženosti određenim PFAS spojevima s raznim zdravstvenim učincima, uključujući promijenjenu imunološku funkciju i funkciju štitnjače, bolesti jetre, disregulaciju lipida i inzulina, bolesti bubrega, nepovoljne reproduktivne i razvojne ishode te povećan rizik od određenih vrsta raka. Određeni PFAS spojevi polako se izlučuju iz tijela, a njihovo vrijeme poluraspada može iznositi i do nekoliko godina, što znači da se čak i male količine mogu nakupljati tijekom vremena i imati dugoročne posljedice.
Perfluorooktansulfonska kiselina (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA) dva su najpoznatija i najštetnija PFAS spoja. Zbog svojih hidrofobnih i lipofobnih svojstava, PFOS i PFOA koristili su se u tekstilnoj i automobilskoj industriji, proizvodnji tepiha, papira i protupožarnih pjena. Kako su istraživanja ukazala na njihovu visoku toksičnost i perzistentnost, njihova upotreba je u mnogim zemljama ograničena ili zabranjena. PFOS je u Europskoj uniji zabranjen od 2006. godine, dok je PFOA zabranjen od 2020. godine.
PFOS i PFOA pronađeni su u površinskim i podzemnim vodama, morskim ekosustavima te divljim životinjama diljem svijeta, uključujući polarne medvjede, ribe, dupine i ptice grabežljivice. Također su detektirani u ljudskoj krvi, što potvrđuje njihovu globalnu rasprostranjenost i dugotrajnu prisutnost u okolišu.
Iako su PFOS, PFOA i neki drugi PFAS spojevi zabranjeni ili strogo regulirani, problem njihova prisustva u okolišu i ljudskom organizmu i dalje postoji. Znanstvenici i ekološke organizacije rade na razvoju sigurnijih alternativa te metodama dekontaminacije, uključujući adsorpciju pomoću aktivnog ugljena, ionsku izmjenu i napredne oksidacijske procese. No, s obzirom na njihovu široku primjenu u prošlosti, suočavamo se s dugotrajnim izazovom u smanjenju njihova utjecaja na zdravlje i okoliš.
Borba protiv PFAS zagađenja ne završava samo zabranom određenih spojeva, već uključuje i razvoj tehnologija za njihovu učinkovitu razgradnju ili uklanjanje iz okoliša, kako bismo smanjili dugoročne posljedice ovih postojanih kemikalija. Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ sustavno prati koncentracije PFOS spojeva, kao jedne od 45 prioritetnih tvari na temelju kojih se ocjenjuje kemijsko stanje voda u Republici Hrvatskoj. S obzirom na opisana svojstva, PFOS se ocjenjuje u medijima voda i biota. U izvješćima o stanju voda za 2022. i 2023. dostupnima na poveznici, vidljivo je kako su njegove koncentracije na većem broju mjernih postaja nadišle dopuštene granične vrijednosti u 2022. nego li naredne 2023. godine, što dodatno potvrđuje važnost sustavnog praćenja kako bi se kemijsko stanje moglo držati pod kontrolom te u konačnici, popraviti.
