Povremeni vodotoci (eng. intermittent rivers) karakterizirani su povremenim prekidima toka. Tijekom sušnih razdoblja ovi vodotoci progresivno prestaju teći, prelazeći iz lotičke faze (karakterizirane kontinuiranim protokom vode) u lentičku fazu (gdje prestaje tok i stvaraju se bazenčići) da bi konačno završili suhim riječnim koritom. Ove se faze ciklički smjenjuju i slijede jedna iza druge. Vrijeme pojave i trajanje sušnog razdoblja usko su povezani količinom oborina, odnosno dulje vremensko razdoblje bez padalina (meteorološka suša) uzrokuje i hidrološku sušu.
Ovakav ekstreman hidrološki režim ima značajan utjecaj na fizikalno-kemijske pokazatelje vode kao što su protok, temperatura vode, zasićenost kisikom, vodljivost i koncentracija hranjivih tvari, zbog čega povremeni vodotoci predstavljaju izazovna staništa za organizme koji u njima žive npr. za bentoske makrobeskralješnjake (makrozoobentos). U razdoblju kada voda teče, u povremenim vodotocima nalazimo ekosustav tekućica (lotički), kada voda stoji u bazenčićima nalazimo ekosustav stajaćica (lentički) dok je u fazi suhog korita u vodotoku formiran ekosustav kopnenih područja. Ova se tri ekosustava ciklički izmjenjuju, a dinamika izmjena i trajanje svake pojedine faze bitno utječu na značajke zajednice.
Zbog specifičnosti okolišnih uvjeta, zajednice vodenih makrobeskralješnjaka u povremenim vodotocima općenito su manje raznolike od onih u stalnim vodotocima. Međutim, nerijetko se u ovim staništima pojavljuju i neke rijetke ili endemske vrste s obzirom da izolacija populacija u povremenim vodotocima često dovodi do prilagodbe i specijalizacije pojedinih vrsta.
Tijekom sušne faze, vrste bentoskih makrobeskralješnjaka preživljavaju nepovoljno razdoblje preko otpornih jaja, ličinki ili odraslih jedinki zakopanih u sediment, odnosno u vlažnim mikrostaništima (kao što su drvenasti ostaci, lišće, podloge od algi i muljeviti sediment) ili u izoliranim bazenčićima u vodotoku, a koriste i skloništa koja uključuju obližnje stalne vodotoke. Također, izlijetanje odraslih jedinki prije početka sušnog razdoblja (kopnene odrasle jedinke) je strategija koji omogućava preživljavanje sušnog razdoblja.
Presušivanje vodotoka je prirodan proces međutim, uslijed antropogenih pritisaka uključujući crpljenje vode zbog rastuće potražnje za vodom i regulacije rijeka te klimatskih promjena izvjesno je povećanje broja povremenih vodotoka kao i duljine sušnog razdoblja. Utvrđeno je kako manji utjecaj na zajednicu bentoskih makrobeskralješnjaka imaju učestale izmjene suhe i vodene faze nego dulje trajanje suše. Drugim riječima, produljenje trajanja sušnog razdoblja ima za posljedicu smanjenje taksonomske raznolikosti i ukupne brojnosti vrsta.
Povremeni vodotoci prisutni su diljem svijeta, osobito su česti u krškim područjima kao što je Mediteran. U Hrvatskoj povremene vodotoke najčešće nalazimo u Dinaridskoj ekoregiji, odnosno na području dinarskog krša te u Istri. Ovakav potencijal za povećanu nestašicu vode svrstava mediteranski bazen, uključujući i područja u Hrvatskoj, u jednu od najranjivijih regija u svijetu. Degradacija ovih staništa mogla bi imati posljedice na čitave riječne mreže, a posebno na stanovništvo koje ovisi o godišnjim izmjenama razdoblja s vodom i presušivanja. Zbog toga je nužna zaštita povremenih vodotoka reguliranjem njihovog položaja u zakonskim okvirima te upoznavanje šire javnosti s problematikom vezanom uz ovaj tip staništa u svrhu njihovog očuvanja.
