Nikal spada u skupinu prijelaznih metala koji je 24. element po zastupljenosti u Zemljinoj kori, a tvori različite minerale poput pentlandita, nikelina ili ulmanita. Obzirom na prirodno porijeklo, nalazi se u određenim koncentracijama i u nezagađenim tlima kao i vodama u koje dospijeva, primjerice erupcijom vulkana ili erozijom stijena. Kako se odlikuje velikom otpornošću prema atmosferilijama, odnosno koroziji u različitim sredinama, nikal se često upotrebljava i u brodogradnji, prehrambenoj i kemijskoj industriji te za kovanje novca i zaštitu raznih proizvoda kroz procese tzv. niklanja.
Nikal je u niskim koncentracijama esencijalan za neke mikroorganizme kao i za ljudski organizam, dok pri višim koncentracijama postaje toksičan, a u nekim spojevima i kancerogen. Nikal dolazi i iz antropogenih izvora kao što su metalurška industrija, izgaranje fosilnih goriva, spaljivanje otpada, umjetna gnojiva, razni detergenti, a prisutan je i u dimu cigareta.
Kod oralnog unosa u ljudski organizam, spojevi nikla se apsorbiraju kroz probavni sustav, a ako dospiju u krvotok mogu se akumulirati u bubrezima i jetri. U općoj populaciji najčešći toksični učinak nikla vidljiv je kao kontaktni dermatitis, odnosno alergijska reakcija kože na nikal zbog produljenog kontakta s metalnim predmetima poput nakita i piercinga.
Prema Uredbi o standardu kakvoće voda, prosječna godišnja koncentracija nikla u površinskim kopnenim vodama je 4 µg/l, a maksimalna godišnja koncentracija iznosi 34 µg/l. S druge strane, prema Pravilniku o parametrima sukladnosti, metodama analize, monitoringu i planovima sigurnosti vode za ljudsku potrošnju maksimalna dopuštena koncentracija nikla je 20 µg/l. Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ provodi sustavno praćenje prioritetnih tvari na kojima se temelji ocjena kemijskog stanja voda Republike Hrvatske. Unutar spomenutih prioritetnih tvari, prate se i ocjenjuju sljedeći metali: živa, kadmij, olovo i nikal. U izvješćima o stanju vode iz prethodne dvije godine, pokazalo se da su koncentracije nikla na najvećem broju mjernih postaja bile unutar dopuštenih graničnih vrijednosti. Spomenuti rezultati dostupni su na poveznici.
