Riječni sediment sastoji se od mineralnih čestica poput gline, karbonata i silikata, organske tvari te ostataka organizama, primjerice dijatomejskih frustula ili kućica mekušaca. U vodotoke dospijeva ponajprije uslijed oborina i površinskog otjecanja koje potiče eroziju tla. Na njegovu količinu utječu intenzitet kiše, stabilnost tla i prisutnost vegetacije. Korijenje biljaka učvršćuje tlo i smanjuje eroziju, dok su ogoljeni ili opožareni krajolici podložniji ispiranju sedimenta.
Značajan udio finog sedimenta u vodotocima posljedica je i ljudskih aktivnosti, koje mogu činiti oko 70 % ukupnog unosa. Kada količina sedimenta premaši prirodne uvjete, on može djelovati kao onečišćivač jer mijenja strukturu staništa i prenosi različite onečišćujuće tvari.
Povećane koncentracije finog sedimenta uzrokuju zamućenost vode, smanjuju prodor svjetlosti i dostupnost kisika te narušavaju strukturu riječnog dna. Taloženjem na podlogu sediment može prekriti alge i vodene beskralješnjake te promijeniti uvjete u kojima oni žive.
Kod vodenih beskralješnjaka fini sediment može uzrokovati gubitak skloništa u međuprostorima podloge, taloženje čestica na škrgama i promjene u sastavu zajednica. Posljedica su smanjena raznolikost i promjene u brojnosti vrsta, osobito kod osjetljivih skupina poput vodencvjetova, obalčara i tulara.
Sediment može djelovati i kao spremnik različitih onečišćujućih tvari, uključujući metale, organske spojeve i hranjive tvari. Takve se tvari mogu prenositi kroz hranidbeni lanac jer su vodeni beskralješnjaci važan izvor hrane za ribe i brojne kopnene životinje.
Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ redovito procjenjuje ekološko i kemijsko stanje površinskih voda kroz analizu kakvoće vode i praćenje bioloških zajednica. Iako Okvirna direktiva o vodama ne propisuje obvezne smjernice za analizu sedimenta, Institut provodi i određivanje pojedinih pokazatelja u sedimentu kako bi se bolje razumjeli procesi u vodotocima i stanje vodenih ekosustava.
Tekst pripremila: Renata Ćuk
