Sedrene barijere krški su fenomen po kojemu su prepoznatljivi nacionalni parkovi Republike Hrvatske poput Plitvičkih jezera ili rijeke Krke. Premda prisutne na nekoliko slatkovodnih lokaliteta gorskog i obalnog predjela Hrvatske, sedrene barijere zapravo su relativno rijetka svjetska pojava. Za njihov je nastanak nužno postizanje usklađenosti hidroloških, geoloških, kemijskih, ali i bioloških čimbenika. Preduvjet za njihov nastanak je topivost krške stijene, građene primarno od kalcijevog karbonata ili vapnenca.

Naime, padaline prolaskom kroz atmosferski sloj, a posebice kroz tlo, reagiraju s ugljikovim dioskidom tvoreći ugljičnu kiselinu. Kako ugljična kiselina dospijeva u jezero ili rijeku, pH vode pada, a kiselina otapa vapnenačku podlogu pri čemu se oslobađaju kalcijevi i karobonatni ioni. S povećanjem brzine strujanja vode kao i turbulentnosti njenog toka, ugljikov dioksid izbija na površinu vode te iz nje isparava. To dovodi do porasta pH vrijednosti i ponovnog vezanja iona kalcija i karbonata u kalcijev karbonat ili vapnenac. Ovaj proces nazivamo osedravanjem.

Uz opisanu hidrogeološku osnovu, u nastanku sedre sudjeluje i podloga koja će okupiti i vezati novonastali kalcijev karbonat. U tome ključnu ulogu imaju biljne i životinjske vrste slatkovodnog ekosustava. Mahovinu obrašta mikrobna zajednica bakterija i algi koja izlučuje ljepljivu polisaharidnu tvar, čija tekstura upravo pogoduje pričvršćivanju i zadržavanju kalcijevog karbonata. Također, mahovina, kao i alge za potrebe fotosinteze fiksiraju ugljikov dioksid, čime dodatno pomiču ravnotežu u smjeru povišenja pH vrijednosti te posljedično, osedravanja. Osim fotosintetskih, biljnih organizama, čitav proces potpomažu i životinjske vrste, posebice one koje izgrađuju vapnenačke ljušturice poput puževa. Njihove se ljušturice također pričvršćuju na izlučenu sluz obraštaja mikroba i algi na slojevima mahovine te učvršćuju nastalu strukturu. Smatra se da životinjske vrste svojom aktivnošću ometaju tok vode, potiču njezinu turbulentnost čime pojačavaju isparavanje ugljikovog dioksida, ključno za osedravanje.

Kako sloj sedre raste, postiže se dodatna nepravilnost toka te pojačan nagib ključan za ubrzanje strujanja vode i isparavnje ugljikovog dioksida, ali i porasta pH te dodatnog kristaliziranja karbonatnih iona. Stoga možemo reći da u procesu osedravanja djeluje pozitivna povratna sprega, što je ključno za nastanak impresivnih golemih slapova rijeke Krke i Plitvica, kao i njihovog kaskadnog sustava jezera. Lokaliteti koje oblikuju sedrene barijere predstavljaju izrazite turističke atrakcije, posjećene tijekom cijele godine. Upravo taj velik priljev turista predstavlja prijetnju za sedrene barijere jer su one, unatoč golemoj strukturi koja se gradila tisućljećima, iznimno kemijski i mehanički osjetljive. Ugrožene su uslijed porasta organskog onečišćenja, ugljikovog dioksida, poremećaja u biološkim čimbenicima, ali i otapanja leda te pada drveća i pritom odlamanja dijelova barijera.

Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ provodi sustavno praćenje ekološkog i kemijskog stanja i na mjernim postajama unutar Plitvička jezera te rijeke Krke, ali i onih koje ove nacionalne parkove snabdijevaju vodom. Rezultati prethodnih godina obuhvaćeni su Izvješćem o stanju voda te su dostupni na poveznici.