Plastika je danas sastavni dio svakodnevnog života, a neke tvari koje joj daju posebna svojstva mogu s vremenom dospjeti i u vodni okoliš. Jedna od njih je di(2-etilheksil)ftalat (DEHP), plastifikator koji se koristi za povećanje fleksibilnosti i otpornosti plastike, osobito u proizvodima od polivinil-klorida (PVC).

Za razliku od osnovnog materijala, DEHP nije trajno vezan uz strukturu plastike, zbog čega se tijekom vremena može postupno oslobađati iz proizvoda. U okoliš dospijeva putem industrijskih i komunalnih otpadnih voda, ispiranjem s odlagališta otpada, trošenjem proizvoda te atmosferskim taloženjem.

Zbog svojih svojstava DEHP se češće veže uz čestice organske tvari i sediment nego što ostaje otopljen u vodi. Ipak, njegova prisutnost može se detektirati u površinskim vodama, osobito u područjima pod utjecajem ljudskih aktivnosti.

Na razini Europske unije DEHP je prepoznat kao tvar od posebne zabrinutosti, među ostalim zbog mogućih štetnih učinaka na zdravlje ljudi, te je uvršten među prioritetne tvari za koje su propisani standardi kakvoće voda. Ti su zahtjevi preneseni i u hrvatski zakonodavni okvir kroz Uredbu o standardu kakvoće voda, kojom su definirane granične vrijednosti za ocjenu kemijskog stanja voda.

Praćenje DEHP-a dio je sustavnog monitoringa kemijskog stanja površinskih voda koji provodi Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“. Takav monitoring omogućuje pravodobno uočavanje promjena, praćenje trendova i osigurava stručnu podlogu za zaštitu vodnih ekosustava i upravljanje vodnim resursima.

Rezultati monitoringa za 2024. godinu pokazuju da su koncentracije DEHP-a na svim mjernim postajama bile unutar propisanih graničnih vrijednosti.

Tekst pripremila: Dora Vlahović