Ugljikovodici C10–C40 spojevi su koji sadrže 10 do 40 ugljikovih atoma. Nalazimo ih u nafti, katranu i voskovima, a koriste se u gorivima, mazivima, plastici, farmaciji i kozmetici. Njihova svojstva ovise o duljini lanca: kraći su tekući, srednji viskozni, a najdulji kruti i nalaze se u voskovima.

Problem nastaje kada dospiju u okoliš. Lakši spojevi isparavaju i zagađuju zrak, dok se teži talože u tlu i sedimentu gdje mogu ostati desetljećima. U vodi stvaraju površinski sloj koji smanjuje svjetlost potrebnu za fotosintezu, ugrožavajući biljke, alge i cijele hranidbene lance. U ribama i školjkama mogu se akumulirati te završiti na ljudskom tanjuru.

Kod ljudi kratkoročna izloženost uzrokuje iritacije dišnih puteva, glavobolju, mučninu i probleme s kožom. Dugotrajna pak može oštetiti jetru, bubrege, pa čak imati neurotoksične i kancerogene učinke. Posebno su ugroženi radnici u industriji nafte, kemikalija i plastike.

Institut za vodu „Josip Juraj Strossmayer“ provodi monitoring ovih spojeva tehnikom plinske kromatografije (GC–FID), kako bi se pratila njihova prisutnost u okolišu i smanjili rizici. U izvješćima o stanju vode iz prethodne tri godine, uočava se da su koncentracije ovih ugljikovodika na većini mjernih postaja bile unutar dopuštenih graničnih vrijednosti. Spomenuti rezultati dostupni su na poveznici.

Iako su ugljikovodici C10–C40 neizbježni u modernoj industriji, ključno je njihovo odgovorno korištenje i pravilna regulacija. Samo kombinacijom industrijske odgovornosti, stroge kontrole i osviještenosti javnosti moguće je zaštititi i ljude i prirodu.