Europa ulazi u razdoblje u kojem se voda sve manje može promatrati kao stabilan i podrazumijevano dostupan resurs. Suše, poplave, rastuća potrošnja, onečišćenje, gubici u mrežama i pritisci na ekosustave istodobno povećavaju rizike za stanovništvo, gospodarstvo, poljoprivredu, energetiku i prirodu.
Zbog toga je Europska komisija 21. rujna u Bruxellesu pokrenula Platformu dionika za otpornost voda (Water Resilience Stakeholder Platform) i Europsku akademiju za vode (European Water Academy). Na prvom sastanku okupilo se više od 50 predstavnika vodnog sektora, znanstvenih i stručnih institucija, javne uprave, gospodarstva, financijskog sektora, gradova i regija. Cilj je ubrzati provedbu mjera koje Europu mogu učiniti otpornijom na rastuće vodne pritiske.
Platforma će se usmjeriti na tri područja koja već mijenjaju vodni sektor: digitalizaciju, veću vodnu učinkovitost i sigurnu ponovnu uporabu vode. To znači bolje prikupljanje i korištenje podataka, pravodobnije otkrivanje kvarova i gubitaka, učinkovitije upravljanje potrošnjom te smanjenje pritiska na vodne resurse ondje gdje se pročišćena voda može sigurno koristiti za navodnjavanje, industriju ili druge primjerene namjene.
Europska komisija pritom naglašava da sigurnost vode više nije pitanje samo količine. Važno je kada je voda raspoloživa, kakva je njezina kvaliteta, koliko je sustav izložen suši ili poplavi te mogu li vodne usluge, poljoprivreda, industrija i ekosustavi istodobno podnijeti rastuće pritiske.
To je važno i za Hrvatsku. Hrvatska raspolaže značajnim vodnim resursima, ali nije izuzeta od promjena u vodnom ciklusu. Razlike između vodnih područja, sezonske suše, bujične poplave, pritisci na izvorišta, poljoprivredno onečišćenje, klimatski ekstremi i gubici u vodoopskrbnim mrežama pokazuju da se vodna sigurnost ne može procjenjivati samo prema ukupnoj količini vode.
Odgovor zato mora biti istodobno tehnički, okolišni i upravljački. Potrebni su pouzdani podatci o stanju voda, zaštita izvorišta i podzemnih voda, smanjenje gubitaka, bolja kontrola onečišćenja, očuvanje retencijskih prostora i vodnih ekosustava te ulaganja u sustave koji mogu funkcionirati i tijekom suša, poplava i drugih izvanrednih okolnosti.
Europska akademija za vode trebala bi pomoći upravo u jačanju takvih znanja i vještina. Njena je svrha povezati postojeće obrazovne programe, stručnjake, vodne usluge, istraživačke institucije i inovatore, kako bi se brže prenosila rješenja koja su primjenjiva u praksi.
Nova europska platforma nije sama po sebi fond ni otvoreni natječaj. Ona je signal da se voda sve jasnije prepoznaje kao razvojno, gospodarsko, zdravstveno, okolišno i sigurnosno pitanje. Za hrvatski vodni sektor to je prilika da se u europske rasprave i projekte uključi s konkretnim temama: zaštitom vodnih resursa, upravljanjem rizicima, smanjenjem gubitaka, prilagodbom na suše i poplave te očuvanjem voda i o vodi ovisnih ekosustava.
Više informacija o inicijativi Europske komisije dostupno je na stranici.
Foto: Eszter Miller, Pixabay
