Međunarodni dan smanjenja rizika od katastrofa obilježava se 13. listopada uz poruku Ujedinjenih naroda „Otpornost počinje kod kuće”. Naglasak je na sigurnosti domova i zajednica, odgovornom planiranju i smanjenju ranjivosti prije nastanka katastrofe. Za vodni sektor to znači povezivanje zaštite od poplava, pripreme za suše, očuvanja vodnih resursa i pravodobnog upozoravanja.
Poplave i suše ne ovise samo o količini oborine. Njihove posljedice određuju i stanje sliva, izgrađenost prostora, sposobnost tla da zadrži vodu, održavanje infrastrukture te izloženost stanovništva i gospodarstva. Zato smanjenje rizika počinje odlukama o tome gdje gradimo, kako koristimo vodu i koliko prostora ostavljamo njezinu prirodnom kretanju.
Podatci Državnog hidrometeorološkog zavoda potvrđuju promjene klimatskih uvjeta u Hrvatskoj. Prema klimatološkoj ocjeni DHMZ-a, 2024. godina bila je ekstremno topla u cijeloj zemlji. Odstupanja srednje godišnje temperature od prosjeka 1991.–2020. iznosila su od 1,3 °C u Makarskoj do 2,7 °C na Bilogori. Godina 2025. u većem je dijelu Hrvatske ocijenjena kao vrlo topla. Ti podatci naglašavaju važnost dugoročnog praćenja vodnih resursa i pripreme za pritiske na vodoopskrbu, poljoprivredu i ekosustave.
Posebno je osjetljiv Mediteran. Europska agencija za okoliš (EEA) navodi da vodni stres svake godine zahvaća oko 30% europskog kopna i 34% stanovništva, a najizraženiji je u južnoj Europi i gusto naseljenim područjima. Suša i nestašica vode pritom nisu isto: suša označava manjak vode u odnosu na uobičajene uvjete, dok nestašica može nastati i kada potrebe premašuju održivo raspoložive količine. Uz klimu zato treba razmatrati potrošnju, zahvaćanje vode, gubitke u mrežama i potrebe ekosustava.
Hrvatsko iskustvo pokazuje važnost pripreme za različite vrste poplava. U svibnju 2014. na postajama donje Save u Slavonskom Brodu, Slavonskom Šamcu, Županji i Gunji zabilježeni su najveći vodostaji u povijesti mjerenja. Bujične i urbane poplave, poput događaja u Zagrebu 2020. i Rijeci 2022., razvijaju se znatno brže i zahtijevaju poznavanje lokalnih slivova, odvodnje i mogućih putova otjecanja.
Rano upozoravanje važan je dio prevencije. Prema DHMZ-u, sustav SEEFFGS omogućuje pripremu upozorenja na mogućnost bujičnih poplava do šest sati unaprijed za slivove veličine od 25 do 200 četvornih kilometara. Upozorenje ipak ima punu vrijednost tek kada je razumljivo, pravodobno dostupno i povezano s unaprijed poznatim postupcima nadležnih službi i stanovništva.
Uloga Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer” u smanjenju vodnih rizika počinje ondje gdje podatak o vodostaju ili količini oborine nije dovoljan. Praćenjem kemijskog i ekološkog stanja voda, hranjivih i onečišćujućih tvari te vodenih organizama Institut osigurava stručnu osnovu za procjenu opterećenja i ranjivosti vodnih sustava. Monitoring obuhvaća i površinske vode iz kojih se zahvaća voda namijenjena ljudskoj potrošnji, što omogućuje prepoznavanje pritisaka u slivu vodozahvata. Ti se rezultati odnose na izvorišnu vodu, a ne na zdravstvenu ispravnost obrađene vode koja se isporučuje potrošačima.
Višegodišnje analize omogućuju izdvajanje lokacija na kojima se odstupanja ponavljaju i određivanje prioriteta za istraživanja i mjere zaštite. Rezultati pokazuju i zašto se otpornost ne može procjenjivati samo kemijskom analizom vode: povoljni fizikalno-kemijski pokazatelji ne moraju biti praćeni dobrim stanjem ribljih zajednica, a onečišćenje u organizmima može utjecati na ukupnu ocjenu kemijskog stanja i kada su nalazi u samoj vodi povoljniji. Zato kakvoću vode treba promatrati zajedno s biologijom, staništima i vodnim režimom.
Takvi podatci podupiru odluke o tome gdje smanjivati opterećenja, dodatno štititi izvorišne vode, istražiti uzroke narušenog stanja i provjeriti učinak provedenih mjera. Njihovim povezivanjem s meteorološkim i hidrološkim podatcima te procjenama rizika, monitoring postaje dio prevencije, a ne samo evidencija posljedica. Europska strategija vodne otpornosti upravo zato povezuje obnovu vodnog ciklusa, učinkovitije korištenje vode i sigurnost vodnih usluga.
Za Hrvatsku to znači istodobno ulagati u pouzdanu infrastrukturu, zaštitu izvorišta, smanjenje gubitaka i očuvanje poplavnih ravnica i močvara koje zadržavaju vodu. Sigurnost zajednica ne ovisi samo o tome hoće li voda doći ili izostati, nego i o stanju u kojem vodni sustavi dočekuju ekstrem. Otpornost se zato gradi prije krize i to trajnim praćenjem, odgovornim planiranjem i pretvaranjem stručnih podataka u pravodobne odluke.
