Kako znamo u kakvom su stanju naše vode
Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer” objavljuje godišnja izvješća o stanju voda s pripadajućim tabličnim prilozima. U njima su dostupni rezultati praćenja i ocjene stanja površinskih i podzemnih voda. Iza tih dokumenata stoje sustavno prikupljanje podataka, stručna obrada i tumačenje prema propisanim kriterijima.
Sve veći broj upita korisnika izvješća pokazuje potrebu za jednostavnijim objašnjenjem rezultata. Što znači kada dobro stanje nije postignuto? Kako nastaje ocjena i što nam govori o vodi na određenom području? Ovim člankom započinjemo seriju tekstova kojima želimo olakšati čitanje izvješća i objasniti što se iz podataka može zaključiti, a što zahtijeva dodatna istraživanja.
Bistra rijeka ne mora biti u dobrom stanju. Neke promjene otkrivaju kemijske analize, druge sastav vodenih organizama, a treće obilježja korita, obala i protoka. Ocjena stanja voda povezuje te podatke kako bi se utvrdilo ispunjava li vodni ekosustav propisane kriterije zaštite.
Iza ocjene zato ne stoji samo jedan uzorak vode. Potrebna su terenska mjerenja, laboratorijske i biološke analize te stručna obrada rezultata. Institut provodi monitoring prema planovima koji određuju mjesta praćenja, pokazatelje i učestalost ispitivanja.
U uzorcima se određuju koncentracije pojedinih tvari, a istraživanje algi, vodenih biljaka, beskralježnjaka i riba daje podatke o živim zajednicama. Ovisno o vrsti vode i programu praćenja razmatraju se i uvjeti njihova života, poput hranjivih tvari, kisika te obilježja toka i staništa.
Kod rijeka, jezera, prijelaznih i priobalnih voda odvojeno se ocjenjuju ekološko i kemijsko stanje. Ekološka ocjena odnosi se na živi svijet i uvjete u vodenom ekosustavu, a kemijska pokazuje zadovoljavaju li koncentracije određenih onečišćujućih tvari propisane standarde. Te se ocjene nadopunjuju, ali jedna ne zamjenjuje drugu. Za vode koje su prema propisanom postupku određene kao umjetne ili znatno promijenjene, umjesto ekološkog stanja ocjenjuje se ekološki potencijal. Pritom se uzimaju u obzir promijenjena fizička obilježja i namjena, primjerice proizvodnja električne energije. Kemijsko stanje zasebno se ocjenjuje i za te vode.
Ocjena ekološkog stanja / potencijala uzima u obzir prirodna obilježja određenog tipa vode. Mala brdska i velika nizinska rijeka nemaju jednake značajke, pa se rezultati tumače prema odgovarajućim referentnim uvjetima i graničnim vrijednostima. Ekološko se stanje razvrstava u pet kategorija, od vrlo dobrog i dobrog do umjerenog, lošeg i vrlo lošeg, dok ekološki potencijal ima četiri kategorije, od dobrog i boljeg do umjerenog, lošeg i vrlo lošeg. Ocjena obuhvaća biološke, osnovne fizikalno-kemijske i hidromorfološke elemente kakvoće te specifične onečišćujuće tvari.
Ocjena kemijskog stanja temelji se na usporedbi koncentracija određenih onečišćujućih tvari s odgovarajućim standardima kakvoće vodenog okoliša. Ovisno o tvari, razmatraju se godišnji prosjeci, najveće godišnje koncentracije ili utvrđene koncentracije u ciljanim vodenim organizmima. Zbog sposobnosti bioakumulacije pojedinih tvari, ispitivanje same vode ne daje cjelovitu sliku.
Završna ocjena nije običan prosjek svih pokazatelja, ekološkog stanja / potencijala i kemijskog stanja. Ako jedan ocijenjeni element ekološkog stanja odgovara umjerenom stanju, dobra ili vrlo dobra ocjena ostalih elemenata ne može ga poništiti. Jednako tako, nezadovoljavanje primjenjivog kemijskog standarda može biti razlog da dobro kemijsko stanje nije postignuto, iako su drugi pokazatelji u dobrom stanju. Zato treba pročitati i obrazloženje ocjene, jer sama ocjena ne otkriva izvor problema.
Važno je razlikovati mjesto mjerenja od prostora ocjenjivanja. U izvješćima Instituta prikazuju se rezultati monitoringa i pripadajuće ocjene na mjernim postajama. Te ocjene treba razlikovati od klasifikacije stanja vodnih tijela u Planu upravljanja vodnim područjima. Rezultat na jednoj postaji ne može se bez odgovarajuće stručne obrade poistovjetiti sa stanjem cijelog vodnog tijela niti proširiti na cijelu rijeku ili županiju.
Kod podzemnih voda, uz kemijsko stanje, promatra se i količinsko stanje, uključujući odnos zahvaćanja i obnavljanja vode te učinke na povezane ekosustave. Dobra kemijska ocjena zato sama po sebi nije potpuna ocjena tijela podzemne vode.
Ocjene rezultata monitoringa voda u okolišu nisu isto što i ocjena zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju (vode za piće). Ona se provjerava u zasebnom sustavu koji uključuje zavode za javno zdravstvo, samokontrolu isporučitelja vode i službene kontrole Državnog inspektorata. Takav državni monitoring koordinira Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Nepovoljna ocjena na mjernoj postaji sama po sebi zato ne znači da voda isporučena građanima nije zdravstveno ispravna, kao što povoljna ocjena nije potvrda da se voda iz prirode može piti bez provjere.
Oprez je potreban i pri usporedbi godina. Treba provjeriti jesu li obuhvaćene iste postaje, pokazatelji i vrste uzoraka. Promjena opsega praćenja nije isto što i promjena u okolišu.
Ocjenjivanje nije samo dodjeljivanje kategorije ili boje na karti. Rezultati služe prepoznavanju problema, planiranju mjera i praćenju njihovih učinaka. U nastavku serijala objašnjavat ćemo pojedine pokazatelje i pritiske na vode, što pokazuju podaci Instituta i gdje su granice njihova tumačenja.
