Otpornost na antibiotike otvara nove izazove u praćenju voda

Europska agencija za okoliš u stručnom pregledu objavljenom 18. studenoga upozorava da rijeke, jezera i priobalne vode mogu biti mjesta zadržavanja i širenja otpornih bakterija i gena otpornosti.

Otpornost na antibiotike sve se više promatra i kao okolišno pitanje. Europska agencija za okoliš u stručnom pregledu objavljenom 18. studenoga upozorava da rijeke, jezera i priobalne vode mogu biti mjesta zadržavanja i širenja otpornih bakterija i gena otpornosti. Njihovo praćenje treba popuniti važnu prazninu u pristupu „Jedno zdravlje”, koji povezuje zdravlje ljudi, životinja i ekosustava.

Komunalne i industrijske otpadne vode te poljoprivredno otjecanje povezuju izvore otpornosti s vodenim okolišem. Uobičajeno pročišćavanje znatno smanjuje bakterijsko opterećenje, ali najčešće nije projektirano za potpuno uklanjanje otpornih bakterija, gena otpornosti i ostataka antibiotika. U vodama na njihov opstanak mogu utjecati i druge tvari. Izloženost metalima, pesticidima i pojedinim lijekovima može posredno pogodovati bakterijama otpornima na antibiotike, što dodatno povezuje smanjivanje onečišćenja sa zaštitom zdravlja.

Tu povezanost mijenjaju i klimatski uvjeti. Tijekom suše mali protoci smanjuju razrjeđivanje onečišćenja iz otpadnih voda. Obilne oborine i poplave mogu pokrenuti onečišćeno otjecanje, sediment i sadržaj kanalizacijskih preljeva. Više temperature vode mogu pogodovati rastu pojedinih bakterija i utjecati na prijenos gena. Praćenje zato treba obuhvatiti i uvjete u kojima je uzorak prikupljen, a ne samo laboratorijski rezultat.

Znanstveni radovi potvrđuju potrebu za takvim pristupom. Puljko i suradnici u časopisu Environment International 2024. pokazali su da pročišćena otpadna voda zagrebačkog uređaja može sadržavati višestruko otporne bakterije i pridonijeti njihovu širenju u okoliš. Krzeminski i suradnici u časopisu Water Research 2026., na temelju europskog pilot-istraživanja, ističu da je usklađeno praćenje antimikrobne otpornosti u površinskim vodama izvedivo, ali zahtijeva usporedive metode, zajedničke pokazatelje i kontrolu kvalitete. Pročišćavanje, dakle, ne uklanja potpuno otporne bakterije, a usklađeno praćenje omogućuje pouzdaniju procjenu njihova dospijevanja u rijeke i učinkovitosti mjera za ograničavanje njihova širenja.

Upravo je uspostava takvog sustava središnja poruka novog pregleda. Otpornost u okolišu prati se manje sustavno nego u zdravstvu, veterinarstvu i prehrambenom sektoru. Usklađeni podatci omogućili bi prepoznavanje izvora i mjesta nakupljanja, praćenje promjena te provjeru učinkovitosti pročišćavanja i drugih mjera. Pritom prisutnost otporne bakterije ili gena nije sama po sebi dokaz neposrednog zdravstvenog rizika. Potrebno je utvrditi i mogući put izlaganja te svojstva bakterije i izloženog organizma.

Razvoj prati i zakonodavstvo. Direktiva (EU) 2024/3019 propisuje praćenje antimikrobne otpornosti u gradskim otpadnim vodama velikih aglomeracija, prema usklađenoj metodologiji. Direktiva (EU) 2026/805 predviđa uključivanje odgovarajućih pokazatelja u popise praćenja voda, uz raspoloživost prikladnih metoda. To još ne znači rutinsko praćenje na svim mjernim postajama, nego postupno uspostavljanje usporedivog europskog sustava.

Za Hrvatsku taj razvoj otvara potrebu povezivanja stručnih kapaciteta za vode s javnozdravstvenim i veterinarskim sustavom. S obzirom na ulogu Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer” u praćenju i ocjeni stanja voda, za očekivati je da će Institut biti nezaobilazan stručni partner u pripremi i provedbi novih europskih zahtjeva. Razvoj metoda, osiguravanje kvalitete podataka i stručno tumačenje nalaza bit će važni za pretvaranje novih obveza u djelotvornu zaštitu voda i zdravlja. Vrijednost praćenja neće biti samo u otkrivanju otpornosti, nego i u provjeri smanjuju li poduzete mjere njezino širenje.

Više o preporukama za europsko praćenje i ciljanu prevenciju donosi izvorni stručni pregled.