Može li izvorište tijekom suše osigurati potrebnu količinu vode? Koliko ljudi tijekom poplave ostaje bez vodoopskrbe i sanitarnih usluga te imaju li dostupnu zamjenu? Takva pitanja u središtu su novih tehničkih dokumenata koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila 27. listopada 2026. Njima se razvija okvir za praćenje klimatske otpornosti vodoopskrbe, sanitacije i higijene, od planiranja i zaštite resursa do funkcioniranja usluga i iskustava korisnika.

Prioritetni skup sadržava 45 pokazatelja odabranih za daljnji metodološki razvoj radi budućega globalnog praćenja. Razvili su ih zajednički program WHO-a i UNICEF-a JMP te program UN-Water GLAAS, uz potporu sveučilišta i stručne radne skupine. Nova verzija nadograđuje prethodne prijedloge i više krugova savjetovanja, uključujući javno savjetovanje provedeno u studenome 2025. godine.

Među pokazateljima posebno se izdvajaju udio zahvata i bušotina koji ostvaruju projektiranu izdašnost te udio onih koji zadovoljavaju projektne kriterije kakvoće sirove vode, odvojeno za površinske i podzemne izvore. Predlaže se i praćenje broja slučajeva nesukladnosti kakvoće vode nizvodno od uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Time se otpornost usluga povezuje sa stanjem resursa iz kojih se voda zahvaća i vodama koje primaju otpadne vode.

Druga skupina pokazatelja usmjerena je na stvarne posljedice klimatskih događaja. Pratio bi se udio stanovništva, škola i zdravstvenih ustanova s oštećenom infrastrukturom ili barem jednim prekidom pristupa vodoopskrbi i sanitaciji u posljednjih 12 mjeseci, pripisanim klimatskom događaju. Važna je i dostupnost odgovarajuće zamjenske opskrbe i sanitarnih objekata kada redovite usluge nisu dostupne.

Dokument razmatra i pretvaraju li se upozorenja u pravodobno postupanje. Predloženi pokazatelji provjeravaju jesu li sustavi ranog upozoravanja dostupni sektoru, sadržavaju li relevantne informacije te koriste li se za pokretanje priprema i odgovor. Klimatski podatci trebaju biti dovoljno prostorno razrađeni za potrebe usluga, redovito ažurirani i stvarno korišteni pri izmjenama planova.

Otpornost se pritom ne svodi na tehničku opremljenost. Pokazatelji obuhvaćaju planove upravljanja rizicima, osposobljenost kadrova, standarde projektiranja i održavanja te financiranje prilagodbe. Razlikuju udio sredstava potrošenih na prilagodbu u ukupnoj potrošnji za sektor od izvršenja proračuna namijenjenog prilagodbi. Zasebno se prati usklađenost planova vodoopskrbe i sanitacije s upravljanjem vodnim resursima i odvodnjom oborinskih voda.

Za Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer” posebno je relevantno povezivanje podataka o količini i kakvoći vodnih resursa s procjenom rizika i planskim odlukama. Monitoring stanja površinskih i podzemnih voda nije isto što i praćenje funkcionalnosti vodnih usluga, ali može pružiti važan dio stručne podloge. Za cjelovitu procjenu potrebno je povezati podatke različitih institucija i isporučitelja, uz jasno određene svrhe i odgovornosti.

Predložene pokazatelje ne treba predstavljati kao novi obvezujući standard ili dovršen sustav ocjenjivanja. Njihova primjena zahtijeva dodatnu metodološku razradu, uključujući usporedivost podataka i pripisivanje posljedica klimatskim događajima. Pojedinačni nalaz nizvodno od pročistača, primjerice, sam po sebi ne dokazuje izvor onečišćenja, kao što evidentirani prekid bez podatka o trajanju ne opisuje u cijelosti težinu poremećaja.

Vrijednost dokumenta jest u pomaku prema provjerljivosti: nije dovoljno imati infrastrukturu i plan prilagodbe, nego treba pratiti ostaju li usluge dostupne i sigurne kada nastupi poremećaj. Povezivanje podataka o resursima, radu sustava i iskustvima korisnika može pomoći usmjeravanju ulaganja ondje gdje će najviše pridonijeti zaštiti zdravlja i pouzdanosti usluga.

Izvorni dokumenti dostupni su na mrežnim stranicama WHO-a.