Kada rijekama nedostaje vode, posljedice ne ostaju samo u riječnim koritima. Brodovi prevoze manje tereta, prijevoz poskupljuje, a elektrane i industrija teže osiguravaju vodu potrebnu za rad. Europska agencija za okoliš (EEA) 3. studenoga 2026. objavila je analizu koja pokazuje kako suša i toplinski valovi povezuju rizike za promet, energetiku i gospodarstvo. Ovogodišnji niski vodostaji Dunava i Drave daju toj europskoj temi izravan hrvatski kontekst.

Prema analizi, krajem srpnja suša je zahvaćala približno polovinu ukupnog područja Europske unije i Ujedinjene Kraljevine. Istodobno je tijekom toplinskih valova dnevna potražnja za električnom energijom u pojedinim državama rasla i do 25%. Manjak vode tako može ograničiti proizvodnju upravo kada potrebe za energijom rastu.

Na Rajni su brodovi krajem srpnja često prevozili tek oko 20% uobičajenog tereta. Cijena prijevoza riječnim tankerima od Rotterdama do Karlsruhea porasla je s približno 45 eura po toni krajem lipnja na 150–155 eura do 31. srpnja. Preusmjeravanje tereta na cestu i željeznicu nije moglo potpuno nadomjestiti izgubljene kapacitete, pa su se posljedice prenijele na troškove i opskrbu industrije.

Ovisnost prometa o vodi nije samo europsko pitanje. Panamski kanal, koji povezuje Atlantski i Tihi ocean, za rad svojih prevodnica ovisi o slatkoj vodi. UN-ovo tijelo za trgovinu i razvoj, UNCTAD, u veljači 2024. izvijestilo je da je zbog suše broj dnevnih prolazaka smanjen s prosječnih 36 na 22. Iako se promet poslije normalizirao, taj primjer pokazuje kako manjak vode na jednome mjestu može ograničiti važnu svjetsku trgovačku rutu.

Izrazito niske vode ove su godine obilježile i hrvatski dio dunavskog sliva. Prema podatcima Državnog hidrometeorološkog zavoda, Drava je u Osijeku 1. kolovoza dosegnula −192 centimetra, 20 centimetara ispod prethodnog minimuma iz 2022. Hrvatske vode naknadno su izvijestile da je Dunav u Batini 22. kolovoza pao na rekordnih −149 centimetara. Te vrijednosti označavaju položaj vodne površine u odnosu na nultu razinu pojedine postaje, a ne dubinu rijeke.

Važno je i trajanje takvih prilika. Dunav u Batini do početka kolovoza proveo je 142 dana, odnosno 66% dotadašnjeg dijela godine, ispod praga hidrološke suše. Uz dugotrajan manjak oborine i visoke temperature, nepovoljnim prilikama pridonijele su male zimske zalihe snijega u Alpama. Manje snijega znači i manje vode koja postupnim otapanjem pridonosi riječnim protocima tijekom proljeća i početka ljeta.

Suša se pritom ne zaustavlja na površini. Na pijezometru Repaš uz Dravu razina podzemne vode krajem srpnja bila je samo osam centimetara iznad dotadašnjeg minimuma iz 2022. Podzemne vode reagiraju sporije od rijeka, pa je sporiji i njihov oporavak. Kratkotrajni lokalni pljuskovi zato ne znače nužno obnovu vodnih zaliha: potrebna je obilnija i dugotrajnija oborina na širem području sliva.

Hrvatske podatke ipak treba razlikovati od gospodarskih posljedica opisanih u europskim primjerima. Rekordno nizak vodostaj ne znači automatski prekid opskrbe. Hrvatske vode početkom kolovoza navele su da vodocrpilišta na području Dunava i donje Drave tada nisu imala poteškoća s izdašnošću ni kvalitetom vode. Za procjenu stvarnih posljedica potrebno je povezati hidrološka mjerenja s podatcima o radu pojedinih sustava.

EEA naglašava da otpornost zahtijeva više od reakcije na pojedinačni ekstremni događaj. Potrebni su pouzdani podatci, planiranje prema budućim klimatskim uvjetima, provjere otpornosti te alternativni izvori i pravci opskrbe. Od Rajne i Panamskog kanala do Dunava i Drave, poruka je zajednička: vodna sigurnost ne ovisi samo o ukupnoj količini vode, nego i o njezinoj raspoloživosti u pravom trenutku te sposobnosti povezanih sustava da podnesu dugotrajne pritiske.

Izvorna analiza Europske agencije za okoliš, koja donosi europske primjere i preporuke za jačanje otpornosti infrastrukture na klimatske ekstreme, dostupna je na stranici.