Svjetski dan hrane, koji se obilježava 16. listopada, ove godine nosi poruku Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO): „Inovirajmo danas. Nahranimo sutra.” FAO poziva na povezivanje znanosti, tehnologije, inovacija i tradicionalnog znanja kako bi proizvodnja hrane zadovoljila današnje potrebe, a istodobno sačuvala resurse budućih generacija. Za Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer” ta poruka ima konkretno uporište u rezultatima monitoringa: sigurnost proizvodnje hrane nije moguće odvojiti od očuvanja voda.
Analize Instituta za razdoblje 2022.–2024. pokazuju da su pokazatelji dušika i fosfora među najčešćim razlozima nepovoljnih fizikalno-kemijskih ocjena prirodnih rijeka u Hrvatskoj. U 2024. nitrati su bili među pokazateljima koji su odredili takvu ocjenu na 94 mjerne postaje, ukupni dušik na 73, a ukupni fosfor na 45 postaja.
Dušik i fosfor nužni su za rast biljaka, ali hranjiva koja ne budu iskorištena mogu ispiranjem i površinskim otjecanjem dospjeti u vodni okoliš. Europska agencija za okoliš (EEA) upozorava da veliki unosi dušika i fosfora iz poljoprivrednih područja i otpadnih voda mogu izazvati eutrofikaciju, promjene vodenih zajednica i gubitak bioraznolikosti. Prema EEA-u, ranije smanjenje koncentracija nitrata u europskim rijekama posljednjih se godina uglavnom zaustavilo. To ne potvrđuje pojedinačna hrvatska mjerenja, ali pokazuje da se nalazi Instituta uklapaju u širi europski izazov upravljanja hranjivim tvarima.
Rezultati Instituta pritom pokazuju i povoljne promjene i opterećenja koja ostaju prisutna. U prirodnim rijekama udio ocijenjenih postaja s umjerenom ili lošijom ocjenom prema ukupnom fosforu smanjio se s 22,3% u 2022. na 18,1% u 2024., a prema amoniju s 24,3% na 18,3%. Za nitrate je nepovoljna ocjena utvrđena na 23,8% postaja u 2022., 29,1% u 2023. i 26,9% u 2024. godini. Udjeli se odnose na postaje ocijenjene za pojedini pokazatelj, a ne na udio svih hrvatskih rijeka.
Ciljana procjena eutrofikacije dodatno otkriva gdje je potrebno usmjeriti pozornost. Na istom skupu od 134 postaje prirodnih rijeka u područjima podložnima eutrofikaciji, ranjivima na nitrate i potencijalno ranjivim područjima, u 2024. na 30 postaja utvrđena je povoljnija kategorija trofije nego u 2022., na 93 kategorija se nije promijenila, a na 11 bila je nepovoljnija. Na 23 postaje tijekom sve tri godine ponavljale su se kategorije koje prema kriterijima trofije odgovaraju lošem ili vrlo lošem stanju. Riječ je o posebnoj procjeni eutrofikacije, ne o ukupnoj ocjeni ekološkog stanja.
Pozornost zahtijevaju i pesticidi. U monitoringu prirodnih, umjetnih i znatno promijenjenih rijeka standard prosječne godišnje koncentracije za insekticid cipermetrin nije zadovoljen na devet postaja u 2022., 42 u 2023. i deset u 2024. godini. Izražene međugodišnje razlike zahtijevaju analizu mogućih izvora, prijenosa tvari, hidroloških uvjeta i obuhvata monitoringa. Same po sebi ne dokazuju dugoročni trend niti omogućuju pripisivanje svakog prekoračenja određenoj djelatnosti ili korisniku.
Upravo je povezivanje tih nalaza važan doprinos Instituta održivoj proizvodnji hrane. Praćenjem hranjivih i onečišćujućih tvari te bioloških elemenata kakvoće izdvajaju se lokacije s ponavljajućim odstupanjima i osigurava podloga za dodatna istraživanja, određivanje prioriteta i provjeru učinka mjera. Nalazi ne opravdavaju pripisivanje svih opterećenja poljoprivredi: komunalne i industrijske otpadne vode također mogu biti važni izvori. Zato mjere moraju slijediti utvrđene pritiske u konkretnom slivu.
Navodnjavanje pritom treba povezati s upravljanjem tlom i hranjivima, a ne promatrati samo kao osiguravanje dodatnih količina vode. FAO upozorava da prekomjerno navodnjavanje može povećati ispiranje hranjiva, dok neodgovarajuće upravljanje vodom i odvodnjom može pridonijeti nakupljanju soli u tlu. Potrebe kulture, svojstva tla, raspoloživost i kakvoća vode zato moraju biti dio istog plana.
Ovogodišnji poziv FAO-a na inovacije za budućnost prehrane za vodni sektor znači pretvarati znanje u preciznije odluke: gnojidbu uskladiti s analizama tla i potrebama biljaka, navodnjavanje s mogućnostima vodnog sustava, a zaštitu bilja s procjenom rizika za vode. Podatci Instituta daju tom pristupu mjerljivu osnovu. Očuvanje voda nije prepreka proizvodnji hrane, nego uvjet da ona ostane pouzdana i za generacije koje dolaze.
