Podatci Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer” pokazuju zašto stanje mora treba promatrati kroz više povezanih pokazatelja. Pretežno povoljnu ekološku sliku ocijenjenih priobalnih postaja istodobno prate kemijska opterećenja koja ispitivanje same vode ne otkriva u cijelosti. Novo izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, poznatog kao UNEP, povod je da se ti domaći nalazi sagledaju u širem kontekstu pouzdanog praćenja i očuvanja morskih ekosustava.
Izvješće Instituta Stanje i promjene voda u Republici Hrvatskoj od 2022. do 2024. pokazuje da je u 2024. vrlo dobro ili dobro ekološko stanje utvrđeno na 60 od 80 ocijenjenih postaja priobalnih voda. Taj rezultat odnosi se na praćene postaje, a ne na udio površine Jadrana. Ekološka ocjena povezuje stanje živih zajednica i okolišne uvjete te daje važan, ali ne i jedini pogled na stanje mora. Pritom se opseg pokazatelja uključenih u ocjenu razlikovao među postajama.
Među biološkim elementima praćenja u izvješću Instituta zastupljene su i morske cvjetnice, koje pridonose ocjeni ekološkog stanja priobalnih voda. Izvješće UNEP-a njihova naselja razmatra među ekosustavima plavog ugljika čija zaštita i obnova mogu pridonijeti pohrani ugljika, očuvanju bioraznolikosti i otpornosti obale. Pritom je važno razlikovati svrhu tih praćenja. Ocjena ekološkog stanja na temelju morskih cvjetnica nije ujedno mjerenje količine ugljika koju njihova naselja pohranjuju.
Kemijska ispitivanja otkrivaju drugu stranu slike stanja mora. U 2024. godini dobro kemijsko stanje prema pokazateljima koje je bilo moguće ocijeniti u vodi utvrđeno je na 22 od 32 postaje priobalnih voda. Istodobno, u bioti, odnosno vodenim organizmima, dobro kemijsko stanje nije postignuto na 24 od 27 ocijenjenih postaja. Među najčešćim razlozima nepostizanja dobrog stanja u bioti izdvajali su se živa i bromirani difenileteri.
Rezultati tih ispitivanja međusobno se dopunjuju. Povoljan nalaz u vodi ne znači nužno da su zadovoljeni i standardi za tvari u organizmima. Upravo usporedba različitih pokazatelja omogućuje cjelovitiji uvid u opterećenja praćenih voda.
Sličan obrazac zabilježen je i u prijelaznim vodama. U 2024. dobro kemijsko stanje u vodi utvrđeno je na 15 od 24 postaje, dok u bioti nije postignuto na 19 od 20 ocijenjenih postaja. Ti nalazi pokazuju važnost ispitivanja različitih dijelova vodenog okoliša, ali sami po sebi ne dokazuju novi lokalni izvor onečišćenja niti predstavljaju ocjenu zdravstvene ispravnosti ribe za prehranu.
Važnost povezivanja mjerenja, podataka i stručnog tumačenja naglašava i izvješće Climate Technology Progress Report 2026, koje je UNEP predstavio 28. listopada 2026. U središtu je klimatska uloga oceana te potreba za pouzdanijim razumijevanjem procesa koji utječu na njegovu sposobnost apsorpcije ugljikova dioksida i topline.
UNEP upozorava da se ta sposobnost ne može smatrati nepromjenjivom. Zagrijavanje, zakiseljavanje, gubitak kisika, onečišćenje i degradacija ekosustava narušavaju procese na kojima počiva klimatska uloga oceana. Pouzdani podatci potrebni su kako bi se odredilo gdje zaštititi ili obnoviti ekosustave, što dodatno istražiti i kako provjeriti učinke poduzetih mjera.
Kroz okvir „Ocean Carbon Intelligence” izvješće povezuje motrenja, podatkovne sustave, modeliranje i stručnu interpretaciju. Uz zaštitu i obnovu ekosustava plavog ugljika razmatra nove pristupe uklanjanju ugljikova dioksida iz atmosfere. Pritom naglašava da takvi pristupi zahtijevaju znanstvenu provjeru koristi i rizika te mogu nadopuniti, ali ne i zamijeniti smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Nalazi Instituta daju domaći primjer važnosti povezivanja različitih skupova podataka. Iako ne mjere izravno koliko ugljika Jadran veže ili pohranjuje, pridonose razumijevanju ekološkog i kemijskog stanja praćenih voda. Praćenje morskih cvjetnica dio je tog znanja o stanju ekosustava, dok kemijska ispitivanja upućuju na opterećenja koja treba uzeti u obzir pri planiranju njihove zaštite. Poznavanje postojećeg stanja važno je polazište za odlučivanje, ali nije zamjena za mjerenje učinaka pojedinih zahvata.
Pri usporedbi rezultata važno je razlikovati promjenu okoliša od promjene obuhvata praćenja. Broj postaja s ocjenom ekološkog stanja priobalnih voda povećao se s 22 u 2022. na 80 u 2024., uz plansku rotaciju monitoringa i različitu zastupljenost elemenata kakvoće. Godišnje udjele zato nije opravdano izravno tumačiti kao poboljšanje ili pogoršanje stanja.
Vrijednost podataka Instituta nije samo u pojedinačnim ocjenama, nego i u jasnom određivanju onoga što rezultati potvrđuju i onoga što tek treba istražiti. U tome se domaći nalazi povezuju s globalnim porukama UNEP-a. Za razumijevanje i zaštitu mora potrebna su dugoročna mjerenja, povezivanje različitih pokazatelja i odgovorno tumačenje njihovih dosega.
Više informacija i pristup izvješću dostupni su na poveznici.
